O Reciklaži

• 

• Details
• Hits: 945

Otpad koji se proizvede u kućama, na pijacama, parkovima, ulicama, jednom riječju otpad koji proizvode ljudi svakodnevnim aktivnostima zove se komunalni otpad (otpad koji proizvodi ljudska zajednica – komuna). U zavisnosti od mjesta nastanka postoje određene varijacije u sastavu ali generalno gledano komunalni otpad se sastoji od ambalažnog i organskog dijela u različitim procentima.

 

Na pijaci odnos ambalažnog i organskog otpada je 1:8-9, dakle najveći procenat čini organski otpad koji ide čak do 90%. Organski otpad se može iskoristiti na više načina koji su ekološki prihvatljivi, ali da bi se te mogućnosti mogle ozbiljno analizirati sav ambalažni otpad se mora izdvojiti iz komunalnog otpada.

 

Ambalažni otpad zapreminski zauzima veliki procenat u komunalnom otpadu dok je maseni udio znatno manji. Može se podijeliti u 6 kategorija:

·         Papir i karton

·         Plastika

·         Staklo

·         Metal

·         Drvo

·         Ostalo

 

Reciklaža papira i kartona. Sirovina za proizvodnju papira je celuloza koja se dobija iz drvne mase, što znači da se velike površine šume moraju uništiti za zadovoljenje potreba industrije proizvodnje papira. Za proizvodnju 1 tone bijelog papira potrebno je oko dvije tone drveta, 85 000 litara vode i 7,4 MW električne energije. Papir se u prirodi razgradi za 6 mjeseci, uticaj na životnu sredinu se ogleda u sledećem: kada iskorišćeni papir ili karton odložimo u kante čiji sadržaj na kraju završi na deponiji, razgradnjom papira u odsustvu kiseonika proizvodi se metan koji ima uticaj na stvaranje efekata staklene bašte 24 puta veći nego ugljen-dioksid. S druge strane ukoliko se odlučimo za reciklažu papira i kartona prvo spašavamo šume, drugo ušteda u energiji za proizvodnju je čak do 40% i kao treće nema proizvodnje metana. Reciklažom 1 tone starog papira i kartona spasi se 17 stabala, a 1 tone kancelarijskog papira čak 24 stabla, u procesu proizvodnje uštedi se oko 34 000 l vode, oko 3 MW struje i ne posiječe se nijedno drvo.

 

Reciklaža plastike. Svakodnevno koristimo i srijećemo razne vrste plastike koje se razlikuju po kvalitetu, čvrstoći, transparentnosti, boji i drugim karakteristikama. Svaka vrsta plastike, bez obzira na pomenute karakteristike, se proizvodi od nafte, prirodnog gasa ili uglja. Najuočljivija plastična ambalaža su svakako plastične flaše koje svakodnevno upotrebljavamo. Baš ova ambalaža ja najreprezentativniji primjer kako ambalaža povećava zapreminu u velikoj mjeri, dok maseno nema značajnih promjena. Plastika se u prirodi razgradi za oko 500 godina, 11% na deponijama zauzima plastika, a procjenjuje se da čak 7-8% svjetskih zaliha fosilnih goriva odlazi na proizvodnju plastike. Reciklažom plastike proizvodi se sirovina za nove proizvode, štedi se električna energija, smanjuje se potrošnja fosilnih goriva i što je najvažnije čuva se životna sredina. Reciklažom jedne plastične flaše uštedi se 3,5 kW električne energije, što je dovoljno da sijalica od 100W svijetli punih 35 sati.

 

Reciklaža stakla. Staklo se proizvodi od pijeska koji se zagrijava na izuzetno visoke temperature kako bi prešao u potrebno agregatno stanje. Tokom procesa se troši velika količina električne energije i ispušta se velika količina gasova sa efektom staklene bašte. Staklo se u prirodi ne razgrađuje nikad. Reciklažom ostvarujemo uštedu u energiji od oko 25%, emisija štetnih gasova se smanjuje za 25%, a reciklažom 1 kg stakla uštedi se čak 20l vode i 1,4 kW struje. Reciklažom jedne staklene flaše sijalica od 100W može da svijetli puna 4 sata. Staklo je reciklabilno 100%.

 

Reciklaža metala. Metal je prisutan u svakodnevnom životu u najrazličitijim oblicima, od konzervi i pribora za jelo do automobila, kamiona i mostova. Za svaku ljudsku kreaciju gdje se koristi metal, do njega se dolazi na isti način, iz rude metala. Vađenjem rude metala uništavaju se prirodne ljepote otvaranjem rudnika i otvorenih kopova, ruda koja se izvadi ima dosta nečistoća pa slijedi ispiranje gdje se zagađuju ogromne količine vode, kada se ispere slijedi topljenje gdje se troši velika količina energije, pri čemu se oslobađaju gasovi sa efektom staklene bašte. Metalu je potrebno oko 1000 godina da se razgradi u prirodi. Reciklažom 1 tone čelika uštedi se 1,5 tona rude gvožđa, 0,5 tona uglja, upotrijebi se 40% manje vode i 75% manje električne energije, takođe oslobodi se čak 80% manje ugljen-dioksida. Reciklažom 7 čeličnih konzervi uštedi se struja dovoljna da sijalica od 60W svijetli 28 časova. Metal je reciklabilan preko 95%.

 

Izvor: www.ekologija.rs